U S K R S N U Ć E
U zanosu kličem:
čežnjo, ćutiš kako mlado srce lupa,
a mirišu polja i pjevaju ljudi,
polomljeno drvo diže se i pupa,
a zemljine cvijećem posute su grudi.
I mirišu noći,večeri i dani,
a sunašce mlado drhti ko od sreće;
i ljubica šapće: Kani, suzo,kani,
u slavu te Bogu vjetar odnijet će...
Smiju se jezera pod drhtanjem sunca,
svečano je nebo, od sreće se plavi,
jer danas će s jednog najljepšeg vrhunca
u nebesa plava On Bog da se javi.
Čuti će se pjesma ševe, cvrkut laste,
i svilu će plavu nebo da navuče,
ushit će u času svud da ponaraste
slaveći u raju sveto Uskrsnuće...
Predati će zemlja nabujale grudi
u koje će ratar plugom da zareže,
uz poklik pastira, miris trave svježe,
uz majčinu brigu, blaži bit će ljudi.
Sa ovim prelijepim stihovima Ivana Gorana Kovačića donosim par slika uskrsnog ugođaja u mom domu. Lijep pozdrav.
