Blagdan Tijelova u našem kraju

Jučer smo prosalvili ovaj divni blagdan kada na  poseban način častimo Tijelo i Krv našeg Spasitelja.Odvajkada se ovaj blagdan proslavlja svečanom procesijom. U mislima se vraćam u djetinjstvo. Moje sestre i ja bi se  ustale vrlo rano.Dok se jutarnja rosa još  presijevala  na nježnim laticama ruža, nabrale bismo pune košarice.

Za tu prigodu se oblačila naša narodna nošnja koja se revno čuvala i uređivala za taj blagdan. Djevojke bi stavljale "svilu" tj.pokrivalo za glavu a za uši bi zadjenule stručak poljskog cvijeća ili ocvjetalog pelcera kako se muškatla zove u mom kraju.

Na ruke su stavljane narukvice, ručno rađene i nizane raznobojnim bobcima. Motivi su različite šare, cvjetići,grančice...

Struk je opasan tkanicom a s lijeve strane je ručno rađena i vezena maramica, rupčić, koji su djevojke poklanjale mladićima, budućim muževima, prilikom udaje.Ovaj je star točno 61 godinu.

I moja kćerka se spremila u narodnu nošnju svoje bake, koju baka čuva i samo za ovakve prilike oblači svojoj unuki. A sada još par slika sa jučerašnje procesije.

Na čelu su uvijek barjci sa slikama svetaca patrona naše župe. Iza njih su djeca u narodnim nošnjama i ministranti sa košaricama cvijeća.Nakon njih ide  nebo i naš dragi župnik, fra Velimir, ujak, kako mi ovdje zovemo svoga svećenika koji nosi Presveti oltarski sakramenat.

Nebo tj. baldahin koji je izrađen od svile i posebno ukrašen nosi se na 4 postaje, a naizmjenice ga nose muževi, žene, mladi i djeca. Dotle zbor koji ide iza svećenika radosnim glasom pjeva različite pjesme, Zdravo Tijelo Isusovo, Hostijo sveta, Klanjam Ti se smjerno...odjekuje svečana pjesma našim mjestom a povorci se pridružuje sve veći i veći broj sudionika.

Prelijepa je ovo tradicija, dragi čitatelju, mi živimo za ovaj dan i ovaj blagdan i pokušavamo ostati vjerni  svojoj rodnoj  grudi i prenijeti ljepotu ovog blagdana svojim potomcima.

Želim vam svima lijep i ugodan vikend.

Šarene vučike

Dragi posjetitelji moga bloga,

danas bih Vam predstavila još jednu zahvalnu trajnicu, stanovnicu moga vrta. To je vučika ili vučjak, neizbježni stanovnik svakog seoskog vrta. Sjećam se da  ih je baka  jednostavno zvala klasići.Neumorno su cvali i svakog proljeća krasili njen vrt.

Kao što sam već rekla, vučika je trajnica i razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem biljke u proljeće.Na ocvalim klasićima se stvaraju mahune koje nose 8 do 12 crnih ovalnih sjemenki.

Nakon što mahuna sazrije, puca i sjemenke se same rasijavaju.Dosta im je dobra klijavost i već za par dana, ukoliko su uvjeti povoljni izbija nova biljka. Nažalost, neće cvjetati prve godine, ali se isplati čekanje jer idućeg proljeća će Vas obradovati prekrasnim cvjetovima.

Puževi naprosto obožavaju mlade biljke i u stanju su čitavu biljku uništiti. Upravo zbog toga bih preporučila sijanje u saksije pa tek kad biljka bude dovoljno jaka, da se odupre najezdi ovih       proždrljivaca, presađivanje na stalno mjesto.

Vučike cvjetaju  u najrazličitijim bojama i kombinacijama. Tako kao mene plava cvate u kombinaciji sa bijelom, roza također sa bijelom dok narandžasto crvena ima žutu za kombinaciju.

Najljepše izgledaju u grupama, ali su i kao pojedinačni primjerci dosta impresivne.Pošto zauzimaju dosta prostora treba im pronaći odgovarajuću lokaciju.

Nakon što prođe cvatnja orežemo ocvale stapke, te možemo očekivati ponovnu cvatnju za kratko vrijeme. Naravno ostavit ćemo pokoji cvat da mahune i sjemenke u njima sazriju.

Sjemenke je najbolje odmah posijati, jer im je klijavost tada najveća a i temperatura i ostali uvjeti za nicanje su povoljni. Također ima dovolno vremena da se do zime razviju mlade i jake nove biljke.

Dragi čitatelji, nadam se da sam Vas  današnjim postom  makar malo zainteresirala za ovu prekrasnu trajnicu.

Želim Vam svima lijep početak novog radnog tjedna. Pozdrav iz seoskog vrta.