Znam da postoje mnogi nazivi za ukuhani paradajz ali u našem kraju kad kažeš soz zna se na što se misli. I nema tu mnogo razmišljanja zašto baš taj naziv, zašto ne naprimjer sos. Nikako ne može biti drugo soz i točka. Sama priprema i nije tako jednostavna. Potrebno je najprije obrati dobro zrele plodove, oprati ih i izrezati na komade. Onda je potrebno da u ovim vrelim ljetnim danima imate bilo kakvu peć vani jer je to cjelodnevni posao.
Izrezane komade stavimo u velike lonce i polagano na vatru da se kuha sve dok se kožica ne odvoji od mesnatog dijela.
Naša dobra stara peć na drva u ovakvim prilikama dobro posluži.
Kada se kožica lijepo odvojila nakon neka tri sata kuhanja vrijeme je da paradajz propasiramo. Dragi čitatelju ma koliko tehnika i tehnologija uznapredovala propasirati paradajz " ne možete bez ove naprave". Možda.... i možete ali to nije to.
To je svemoguća pasirka paradajza čiji se dizajn nije promijenio još iz doba naših baka. Pa i zašto bi, samo nije baš niti jednostavno raditi sa ovom napravom. Em je vani vruće, em je paradajz vruć, em treba prilično dobro trljati da bi se odvojilo sjeme i kožica.
I onda kad je sve gotovo ponovo na peć. Samo je sada masa koja se treba dalje ukuhavati duplo manja.
Nakon tri do četiri sata ukuhavanja soz je gotov a svemoguća pasirka treba dobro da se osuši i spremi do iduće godine ako Bog da trebaće opet.
Lijep pozdrav dragi čitatelju.
