Ručni radovi

srijeda, 15. srpnja 2015.

Paradajz soz

Znam da postoje mnogi nazivi za ukuhani paradajz ali u našem kraju kad kažeš soz zna se na što se misli. I nema tu mnogo razmišljanja zašto baš taj naziv, zašto ne naprimjer sos. Nikako ne može biti drugo soz i točka. Sama priprema i nije tako jednostavna. Potrebno je najprije obrati dobro zrele plodove, oprati ih i izrezati na komade. Onda je potrebno da u ovim vrelim ljetnim danima imate bilo kakvu peć vani jer je to cjelodnevni posao.


 Izrezane komade stavimo u velike lonce i polagano na vatru da se kuha sve dok se kožica ne odvoji od mesnatog dijela.


Naša dobra stara peć na drva u ovakvim prilikama dobro posluži.


Kada se kožica lijepo odvojila nakon neka tri sata kuhanja vrijeme je da paradajz propasiramo. Dragi čitatelju ma koliko tehnika i tehnologija uznapredovala propasirati paradajz  " ne možete bez ove naprave". Možda.... i možete ali to nije to.


To je svemoguća pasirka paradajza čiji se dizajn nije promijenio još iz doba naših baka. Pa i zašto bi, samo nije baš niti jednostavno raditi sa ovom napravom. Em je vani vruće, em je paradajz vruć, em treba prilično dobro trljati da bi se odvojilo sjeme i kožica.


I onda kad je sve gotovo ponovo na peć. Samo je sada masa koja se treba dalje ukuhavati duplo manja.


Nakon tri do četiri sata ukuhavanja soz je gotov a svemoguća pasirka treba dobro da se osuši i spremi do iduće godine ako Bog da trebaće opet.



Lijep pozdrav dragi čitatelju.


četvrtak, 2. srpnja 2015.

Plodovi rada naših ruku



Dragi čitatelju,

u našem vrtu polako pristižu rajčice, paprika i ostalo povrće. Ove godine smo posebno zadovoljni veličinom i kvalitetom naših rajčica. Sijala sam prošlogodišnje sjeme sorte narodnim imenom volovsko srce u roza i crvenoj boji.



Dosta su rano prispjeli a što se tiče ukusa i mirisa stvarno nemam riječi. 


Iako sam bila uvjerena da je ova sorta sa sitnijim plodovima mnogo ranija pokazalo se da je prispjela  u isto vrijeme kad i volovsko srce. I ova sorta je vrlo ukusna a plodovi su joj otporniji i zreli se mogu duže čuvati.


Zadovoljna sam i sa prvim urodom paprike. Ovo je neka vrsta rane babure.


A ovo su prvi plodovi sorte Amanda, ona ima zašiljen vrh i ukusna je za pečenje.



Dragi čitatelju, živimo u vremenu kada je zemlja, zrak, voda, hrana i sve ostale blagodati, koje nam je Bog podario, u  velikoj mjeri utjecajem  čovjeka zagađeno. Povratak iskonskim vrijednostima biti će u budućnosti jedini način opstanka naše vrste. Zato trebamo što više nastojati da to činimo pa makar i malim koracima.


Želim Vam ustrajnost na tom putu. Lijep pozdrav.